Predstavljanje romana Irene Lukšić “Berlin-Pariz”

Čast nam je pozvati vas na predstavljanje romana Irene Lukšić “Berlin-Pariz” koje će se održati 14. studenoga 2017. godine u 18 sati u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” (Ljudevita Šestića 1, Karlovac).

Kratki roman Irene Lukšić “Berlin – Pariz” svojevrsna je interpretacija, nadogradnja i intertekstualni eksperiment na materijalu manje poznate pripovijetke “Slučajnost” Vladimira Nabokova. Autorica je otuda “posudila” dva ključna lika, muža i ženu, Ruse, koje je razdvojila Oktobarska revolucija, ali su oni negdje duboko u sebi vjerovali da će se ponovno sresti, što se i ostvari – u vlaku Berlin – Pariz. Irina “vrti” u glavi svoj posljednji film, stvarni i metaforički, godine kad je emigrirala iz domovine i našla se u Hrvatskoj, a Vladimir, pisac, odlučuje se ubiti i prekinuti mučni život emigranta u Berlinu i zauvijek podvući crtu pod nesretnu ljubav. Ukratko, likovi prototipove imaju u međuratnoj zbilji i čitatelj može prepoznati spisateljicu Irinu Kuninu Aleksander, književnike Vladimira Nabokova i Miroslava Krležu, pjesnikinju Marinu Cvetajevu, glumicu Marlene Dietrich, ruske špijune, varalice i druge atraktivne pojave tadašnje europske intelektualne scene.


“Berlin – Pariz” naoko je biografski roman, naoko putopis, komponiran kao niz “slijepljenih” priča, svojevrsni “putopisni palimpsest”, kako će ga definirati Helena Sablić Tomić u pogovoru. Premda “zatvorena” u brzi vlak Berlin – Pariz, priča o sudbinama ljudi koji žele više od života napeta je i puna kulturoloških, političkih i zemljopisnih referenci koje se pred čitateljevim očima (i maštom) šire u golemu epsku fresku europske stvarnosti 20-ih godina prošloga stoljeća. Tekst je gust, slikovit i stiliziran u skladu s obrascima tada aktualnih modernističkih poetika.
Misao Miroslava Krleže, izrečena na početku, “Riječi… spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepremostivosti vrlo često dublje on najmračnijega ponora“, trebala bi upućivati na povezivanje i razdvajanje sudbina, odnosno, pričom su sudbine različitih ljudi povezane prošlošću, ali ih život u sadašnjosti rastavlja. Životi likova na taj su način imaginarni i stvarni, svevremeni i suvremeni, ondašnji i sadašnji.

Irena Lukšić (1953.) piše prozu, drame i filmske scenarije, a posebno mjesto u njezinu opusu ima esejistika. Istaknuta je stručnjakinja za rusku emigrantsku književnost i prevoditeljica s ruskog jezika. Za svoj je umjetnički, stručni i prevoditeljski rad dobila niz nagrada i priznanja.

Roman Berlin – Pariz suvremene hrvatske prozaistice, prevoditeljice i urednice Irene Lukšić izašao je u izdavačkoj kući Disput, u biblioteci Žive slike.

“… jer život nije autocesta posuta cvijećem, nego ipak nosi znatan udio blaženstva.”
Irena Lukšić: Berlin-Pariz (2016.)