Predstavljanje knjiga “1991. – moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat” 1 i 2 autora Vladimira Šeksa

Pozivamo vas na predstavljanje knjiga “1991. – moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i Domovinski rat” 1 i 2 autora Vladimira Šeksa, 25. travnja 2016. godine, u 19:00 sati, u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić”.

Knjige će predstaviti Vladimir Šeks, Ivan Miškulin i Dinko Čutura.

Plakat manje

Vladimir Šeks: 1991. Moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i domovinski rat 1

Sjećanja Vladimira Šeksa o nizu zbivanja tijekom 1991. vrijedan su prilog za razumijevanje stanja i odnosa u vrhu Hrvatske demokratske zajednice i djelovanja njezina čelnika, ujedno i predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Temeljni dio knjige odnosi se na optužbe da je u ljeto 1991. Šeks bio glavni protivnik Tuđmana i njegove politike. Šeks je optužen da je bio na čelu skupine urotnika koji su željeli maknuti Tuđmana i Hrvatskoj dati ustaški karakter. O tome se godinama spekuliralo, sudionici vremena iznosili su kratke informacije i dvojbene interpretacije. Šeks se odlučio za drukčiji pristup i pustio sudionike da sami govore. Dijelovi priloženih transkripata prvi put upućuju na kompleksnost odnosa i narušeno stanje u HDZ-u. Odražavaju težinu sigurnosnog stanja i podjele unutar stranke, odnosno frakcije i borbe koje su imale različitu ideološku podlogu. Nepovjerenje i podozrivost prema Tuđmanu izbilo je zbog razumljivog nerazumijevanja periferije i središta države.

dr. sc. Davor Marijan

Vladimir Šeks: 1991. Moja sjećanja na stvaranje Hrvatske i domovinski rat 2

 Sjećanja Vladimira Šeksa o događajima 1991. prednjače u odnosu na većinu onoga što se smatra memoarskom literaturom koja tematizira suvremenu hrvatsku povijest. Razloga za ovakvu ocjenu je više. Na prvom mjestu treba istaknuti dokumentarnu podlogu. Šeks ne govori napamet i neutemeljeno. Naprotiv, ključni događaji utemeljeni su na danas uglavnom nedostupnim ili nestalim izvorima kojima Šeks pristupa, katkada s pretjeranom, pravničkom minucioznošću. Odnosno, obrazlaže im kontekst nastanka, upušta se u motivaciju sudionika i zatim sve potvrđuje navodima iz samih dokumenata. Potom, Šeks se ne ustručava čitatelja upoznati s manje idiličnim segmentima vremena nastanka hrvatske države. Time su njegova sjećanja dobila na kredibilnosti i relevantnosti. U odnosu na druge memoariste, Šeksov „politički obračun“ korektan je i utemeljen, čime ga treba svrstati u rijetke primjere ovakve literature kod nas. Konačno, a s obzirom na uvjerljivo demonstriranu kredibilnost, Šeksova sjećanja treba gledati i kroz prizmu važnog novog doprinosa poznavanju razdoblja Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske. Ili treba to još jednom naglasiti, konačno memoari!

dr.sc. Ivica Miškulin