Predstavljanje knjige “Sve mi ide na jetru” Vladimira Halovanića

Dana 16. svibnja 2019., s početkom u 19 sati, u Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac Vladimir Halovanić predstavit će svoju posljednju knjigu “Sve mi ide na jetru”. Knjiga je posvećena njegovoj obitelji, zdravstvenim djelatnicima i svima koji su mu na bilo koji način pomogli – da se lakše vrati u život. U knjizi se, osim romana, nalazi i 101 “bolnička pjesma” od kojih je većina nastala u bolničkim sobama.

Vladimir Halovanić rođen je 1951. godine u Iloku. Živi i stvara u Dugoj Resi. U književnom radu koristi široki i raznoliki raspon tema. Piše za djecu i odrasle i to: pjesme, basne, zagonetke i pitalice, bećarce, priče, pripovijetke, romane, putopise. U većini njegovih književnih djela prevladava optimistični i humoristični ugođaj. Surađuje sa mnogim časopisima i radio postajama. Neki njegovi radovi uvršteni su u udžbenike a basne se nalaze u antologijama koje su sastavni dio školske lektire. Član je Društva hrvatskih književnika. Autor je “čarobnog papira” i “čarobnih trokuta”. Radio je kao likovni pedagog na više osnovnih i jednoj srednjoj školi. Sada je u mirovini.

“Roman književnika Vladimira Halovanića, intrigantnog naslova “Sve mi ide na jetru”, životna je priča, stvarna i duboko proživljena, ispričana na osebujan način, snažnim, upečatljivim slikama, s nevjerojatnim humorom, ironijom, šalom kroz razne zgode, bolničkog liječenja, iskustva presađivanja jetre, velikom dramom zbivanja, pobjedom nad nemoći i tjeskobom. Umjesto sažaljenja i beznađa, ljutnje – “svi mi idu na jetra”, Halovanić je svoj usud pretvorio u Dar Božji jer dar je primio sa zahvalnošću, dobio je život. Dobio je nadahnuće za širenje ljudskosti, raširio je svoja krila, nastala je priča, roman, nikle su pjesme, snažne, čvrste, mile, mnoge posvećene bolničkom osoblju, anđelima, kako naziva medicinske sestre, liječnicima, svojim doktoricama – dobrim vilama, svojoj dragoj supruzi koja je s njim u svakom trenutku i bdije. I zato naslov njegova romana je u koincidenciji s izrekom “ići na jetra” ali u posebnoj jezičnoj bravuri Halovanića…
Svoja bolnička iskustva, sobe, hodnici, supatnici, bolesnici, posjete, vizite, igle, tablete, cjevčice i sve što čini taj unutarnji svijet jedne bolnice, Halovanić nam je s lakoćom i nonšalantnošću ispričao. Autor je promatrač, komentator, zabavljač bolničkog osoblja, uvijek spreman izvući smiješnu stranu života na pregledima i onda kad su najteži i onda kad ne znaš njihov ishod i rezultat…”

Ana Zubčić Kuhar, prof.