Radionice za odrasle “Ex libris”

Pozivamo kreativce, koji su, eto, igrom slučaja “odrasli”, da nam se pridruže na radionici ex librisa, a koja će se kroz mjesec studeni odvijati utorcima od 18 do 20 sati u Knjižnici za mlade.
Na radionici se može saznati što je ex libris, za što je služio kroz povijest te kako ga jedan kreativac može koristiti i danas u ponešto drugačijem smislu. I, zna se, napraviti barem dva – jedan jednostavniji, jedan zahtjevniji. Voditelji: Gabi i Mario 😀
Prijave obavezne: gkka.1838@gmail.com.

EX LIBRIS (lat. iz knjiga), izraz koji se (uz oblike ex foliis: iz listova i ex bibliotheca: iz knjižnice) kao otisnuti natpis stavlja na knjige kao oznaka vlasništva, najčešće na unutarnju ili vanjsku stranu korica ili na naslovnu stranicu. Uz natpis ex libris najčešće stoji ime i prezime ili inicijali, grb vlasnika knjige, crtež njegova portreta ili koji drugi heraldički ili alegorijski crtež s geslom. Prvi su ex librisi bili pisani rukom vlasnika ili prepisivača knjige, uz jednobojne ili višebojne ukrase. Poslije su se izrađivali s pomoću pečata (žiga) ili umnoženi na posebnom listu kao naljepnica. S vremenom se koriste posebne grafičke tehnike (bakrorez, bakropis, drvorez, kamenorez, fototipija). Javlja se s pojavom tiskane knjige, kao zaštita od krađe. Potječu vjerojatno iz Njemačke, gdje su prvi umjetnički ex librisi pronađeni na knjigama iz XV. stoljeća (najstariji datirani ex libris je iz 1516., a izradio ga je Albrecht Dürer). Zbog svojeg značenja, kako za povijest umjetnosti tako i za kulturnu povijest, pobuđuju zanimanje kolekcionara. Mnoge knjižnice imaju zbirke ex librisa – najveća pripada knjižnici Britanskog muzeja (preko 100 000), a važna je i zbirka Liverpool Public Library sa 60 000 ex librisa razvrstanih prema stilu i razdoblju.
U Hrvatskoj se najstariji ex librisi javljaju u Dalmaciji već u XV. stoljeću, a uskoro ih mnoge plemićke obitelji stavljaju na svoje knjige. Umjetnički ex librisi javljaju se u XVII. stoljeću. Poznati su oni Nikole Zrinskoga (1620.–1664.) i njegova sina Adama (1658.–1691.). U XVIII. stoljeću rašireni su i među učenim ljudima i svećenstvom. U XIX. i XX. stoljeću mnogobrojni su hrvatski uglednici i građani imali svoje ex librise, a početkom XX. stoljeća izrađivali su ih i glasoviti umjetnici poput Mencija Klementa Crnčića, Milana Sunka, Naste Rojc, Ivana Tišova, Tomislava Krizmana, Mirka Račkoga, Ljube Babića i drugih. Godina 1980-ih za Zbirku Biškupić ex libris rade Miroslav Šutej, Ivan Lacković-Croata, Homo Čavrk, Dimitrije Popović, Željko Lapuh i drugi.
Sabiranje ex librisa započeo je potkraj XIX. stoljeća Ivan Bojničić, a vrijedne kolekcije sakupili su Emilij Laszowski (danas u Grafičkoj zbirci NSK), Ante Eugen Brlić i Josip Bratulić.

(http://proleksis.lzmk.hr/20265/; http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18748)