Sjećanje na Irenu, Ciklus susreta “Zavičajna čajanka”

Pridružite nam se na Ciklusu susreta “Zavičajna čajanka” posvećenom Ireni Lukšić, prijateljici knjižnice i dugogodišnjoj glavnoj urednici časopisa Ogranka Matice hrvatske u Karlovcu “Svjetlo”. Irena je bila književna prevoditeljica, spisateljica, znanstvenica i urednica, te dugogodišnja članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Čajanka, organizirana povodom obljetnice rođendana i obilježavanja prve godišnjice smrti, održat će se u utorak, 10. ožujka 2020., s početkom u 18 sati, u Spomen sobi Stjepana i Slavka Mihalića na Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac.
Božica Brkan, književnica, novinarka i urednica, i Željko Mavretić, književnik, u formi intervjua i slobodnog razgovora evocirati će uspomene na prijateljevanje i suradnju s prerano preminulom književnicom te se prisjetiti na koje je sve načine Irena ostavila neizbrisiv trag postojanja u vremenima koja dolaze.
Organizatori ove Zavičajne čajanke su Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić” Karlovac i Ogranak Matice hrvatske u Karlovcu.

Irena Lukšić
, književna prevoditeljica, spisateljica, znanstvenica i urednica, te dugogodišnja članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca, rođena je 10. ožujka 1953. godine u Dugoj Resi, gdje je i umrla 11. ožujka 2019. godine.
Studij rusistike i komparativne književnosti završila je 1978. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1996. godine.
Prve kritičke tekstove počela objavljivati sredinom 70-ih godina 20. stoljeća u jednom glazbenom magazinu. U to vrijeme počela je surađivati kao prevoditeljica s nekim izdanjima novinske kuće Vjesnik. U književnosti se javila krajem 70-ih pripovijetkama tiskanim u časopisima. Pisala je prozu, drame, eseje, TV i radio drame, filmske scenarije, stručne i znanstvene radove, te prevodila s ruskog djela Aksjonova, Berberova, Bunina, Harmsa, Čehova, Platonova, Brodskog, Koljadu, Tolstoja, Puškina i drugih. Godine 1981. izašao joj je prvi roman “Konačište vlakopratnog osoblja”, koji je kritika odmah svrstala u tzv. prozu u trapericama odnosno mladenački bunt protiv autoriteta i društvenih ograničenja. Spomenutoj stilskoj formaciji bliski su i roman “Traženje žlice” i zbirka priča “Sedam priča ili jedan život”, dok je za zbirku priča “Noći u bijelom satenu” (1995.) karakteristično postmodernističko viđenje stvarnosti kao igre u jeziku. Romanima “Povratak slomljene strijele” (2000.) i “Nebeski biciklisti” (2008.) okreće se stvarnosnim temama, a putopisnu prozu “Očajnički sluteći Cohena” (2013.) pokreću kulturne referencije važne za 20. stoljeće i postupci karakteristični za pustolovni žanr.
Proza joj je prevođena na engleski, makedonski, njemački, slovenski i turski jezik, a zastupljena je i u brojnim antologijama. Uređivala je biblioteke Književna smotra i Na tragu klasika. Bila je članica redakcija nekoliko domaćih i stranih časopisa te suradnica više međunarodnih znanstvenih projekata. Radila je na najvažnijim hrvatskim enciklopedijskim izdanjima te na američkom Encyclopedia of World Literature in the 20th Century i Dictionary of Literary Biography. Povremeno je nastupala kao gostujući profesor u zemlji i inozemstvu, a sudjelovala je i na četrdesetak međunarodnih znanstvenih simpozija. U domaćim i stranim stručnim publikacijama objavila je tristotinjak radova o ruskoj i hrvatskoj književnosti te uredila nekoliko antologija s područja rusko-hrvatskih književnih odnosa, posebno se baveći ruskom disidentskom i emigrantskom književnošću. Suautorica je dvotomne deskriptivne bibliografije “Ruska književnost u hrvatskim književnim časopisima”.
Objavila je romane “Konačište vlakopratnog osoblja” (1981.), “Traženje žlice” (1987.), “Povratak slomljene strijele” (2000.), “Pismo iz Sankt-Peterburga” (2006.), “Nebeski biciklisti” (2008.), knjige kratkih priča i proza “Sedam priča i jedan život” (1986.), “Noći u bijelom satenu” (1995.), Sjajna zvijezda Rovinja (2001.), “Nebeski biciklisti” (2008.), “Očajnički sluteći Cohena” (2013.) i dr.
Posebno mjesto u opusu Irene Lukšić ima esejistika. Riječ je o tekstovima koji na osobit, gotovo poetski način tumače fenomene karakteristične za moderno doba: kulturu celebrityja, putovanja, hranu i kućne ljubimce. Naime autorica spomenute pojave istražuje kroz književna djela objavljena u biblioteci Na tragu klasika (zajednički projekt Hrvatskog filološkog društva i Disputa iz Zagreba i dovodi u vezu s općim stanjem duha postpovijesnog vremena, ali i povezuje s vlastitom biografskom situacijom (“Dnevnici, snevnici, rječnici”, 2009.).
Za svoj umjetnički, stručni i prevoditeljski rad Irena Lukšić dobila je niz nagrada i priznanja. Među brojnim nagradama ističu se Zlatna plaketa Matice hrvatske za “Dnevnik Dragojle Jarnević” koji je priredila za tisak (2001.), Kiklop za najbolju biblioteku Na tragu klasika 2007., 2008. i 2009., Kiklop za urednicu godine 2011. i 2012., Kiklop za knjigu eseja “Gradovi sela dvorci” 2013., godišnja nagrada DHKP-a za najbolji prijevod fikcionalnog djela 2009. i Nagrada Iso Velikanović Ministarstva kulture za najbolji prijevod 2011. godine.

Božica Brkan, književnica, novinarka i urednica, rođena je 1955. u Okešincu u Moslavini. Živi i radi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskim – moslavačkom kekavštinom.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je komparativnu književnost te poljski jezik i književnost, a diplomantica je i novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Tri desetljeća radila je kao profesionalna novinarka, kolumnistica i urednica (Vjesnik, Večernji list) u različitim medijima. Osobito su je zanimale teme vezane uz komunikaciju, tržište i baštinu. Predavala je stilistiku u medijskoj komunikaciji na komunikologiji na Hrvatskim studijima (2009. – 2011.). Osnivačica je, urednica i autorica internetskih magazina – www.oblizeki.com, www.ziviselo.com.
Dobitnica je nagrade novinske kuće za mlade novinare “Zvonimir Kristl” za reportažu (1980.) te godišnje nagrade Hrvatskoga novinarskog društva “Marija Jurić Zagorka” za najbolje uređen podlistak – prilog za 2000. (“Vrt” Večernjeg lista).
Članica je Društva hrvatskih književnika i članica Hrvatskog novinarskog društva te suosnivačica Hrvatske udruge potrošača i Hrvatske udruge za odnose s javnošću.